Istorija opeke

Kada se opeka počela koristiti kao građevinski materijal? Kako se razvijala? Zašto je i danas najčešće korišteni građevinski materijal?

Još u starom vijeku u Mezopotamiji se počela proizvoditi prva opeka. Nedostatak građevinskih materijala, paralelno sa povećanjem gradnje, u ovoj bogatoj zemlji prisilio je ljude da se okrenu onome što su imali, a to je bila ilovača i glina od koje su izrađivali opeku.

U Babilonu se gradilo isključivo opekom, dok su okolni gradovi opeku, često glaziranu, koristili samo kao oblogu za lice zida. Opeka se izrađivala u kvadratima, dimenzija 40/40, debljine 17 cm, a kao vezno sredstvo upotrebljavan je bitumen. Svaki vlasnik je imao svoju oznaku koja se utiskivala u sirovu opeku. Taj običaj u opekarstvu zadržan je do danas. Glina je uvjetovala i razvoj i oblik pisma. Pisalo se klinastim pismom na pločicama i valjcima od gline koji su se kasnije pekli. Upotreba opeke iz Mezopotamije proširila se i u susjedne zemlje: Malu Aziju, Perziju, Grčku.

Sigurno jedna od najpoznatijih i najfascinantnijih građevina koja je građena opekom je Kineski zid. U njegovoj dužini od 2500 km ugrađeno je 80 milijardi opeka. Zanimljivo je to da ta građevina stara gotovo 2300 godina i da dalje odoljeva zubu vremena.

Opeka je, dakle, poznata od davnina i do sredine prošlog vijeka nije se puno mijenjala. U proteklih šezdeset godina opeka prolazi kroz bitne promjene. Razvoj tehnologije potiskuje proizvodnju tradicionalne pune opeke u drugi plan pa u prvi plan dolazi šuplja blok opeka.

Nakon pokušaja da se opeka zamijeni drugim građevinskim materijalima, npr. betonom, ona opet doživljava svoj bum zbog pozitivnih karakteristika koje pridonose udobnosti stanovanja.

Posljednjih sto godina upotreba opeke i ostalih glinenih proizvoda u građevinarstvu, naročito je porasla, pa se stoga i tehnička proizvodnja tih proizvoda razvila do savršenstva.